Projekti velikih razmjera koji uključuju metode -omike priskrbili su veliku količinu znanja o
molekularnim mehanizmima u stanicama i tkivima ljudi i modelnih organizama, te pružili
mnoštvo informacija o raznolikosti staničnih procesa, poglavito genske regulacije. Ti su projekti
ujedno razotkrili neizmjernu kompleksnost životinjske stanice, potencijal za diferencijaciju u
stanice različitih tkiva, gubitak kontrole pri nastajanju raka, te time potakli niz dubljih pitanja
na različitim područjima znanosti o životu: Kako funkcionira diferencijacija u specifične stanice
tkiva? Koliko su mehanizmi genske regulacije očuvani kroz životinjsko carstvo? Odakle potječe
kompleksnost procesa diferencijacije? I, konačno, koje je porijeklo višestaničnosti?
Bazalne životinje (Metazoa), ključne su za odgovore na ova pitanja: mi na njih namjeravamo
odgovoriti proučavanjem ne-modelnih organizama na samom dnu životinjskog evolucijskog
stabla - najjednostavnijim višestaničnim životinjama - spužvama (Porifera). Spužve su
najstarije danas živuće životinje koje su se vjerojatno najranije odvojile na razvojnom stablu
životinja, te posjeduju neka izvanredna svojstva koja ih čine idealnim modelom za istraživanja
regulacije gena uključenih u razvoj: u bliskoj su simbozi s jednostaničnim prokariotima, sadrže
mali broj osnovnih tipova stanica, nemaju pravih tkiva, organa ni zametnih listića, a
istovremeno posjeduju mnoge gene uključene u rani razvoj i povezane s nastankom raka, kao
i totipotentne stanice. Metodama komparativne genomike i transkriptomike, htjeli bismo
istražiti procese unutar simbioze, kao i procese razvoja i diferencijacije stanica za koje
vjerujemo da su naslijedile sve višestanične životinje.
Pomoću čvrste mreže suradnika, stručnjaka u području biologije Metazoa s iskustvom u
metodama genomike i računalne biologije kompleksnih sustava, te preliminarnim setom
zanimljivih rezultata, namjeravamo odgovoriti na prethodno postavljena pitanja i
interdisciplinarnim pristupom razjasniti neka od ključnih otvorenih pitanja na području
genomike i evolucije čitavog životinjskog carstva.
Sve životinje (Metazoa) koje danas nastanjuju Zemlju imaju ključnu zajedničku karakteristiku
– posjeduju različite tipove stanica, obično grupirane u tkiva i organe, specijalizirane za
određene funkcije potrebne za održavanje i širenje potomstva. Različiti tipovi stanica istog
organizma imaju isti genetski program smješten u jezgri svake stanice. Razlike među
stanicama te posljedično tkivima, temelje se na procesu diferencijacije stanica prilikom razvoja
organizma. Tijekom faze razvoja, stanice nastaju diobom jedne stanice, zigote. Pritom nastale
nediferencirane (matične) stanice još nerazjašnjenim procesom aktiviraju mehanizme
regulacije gena pomoću kojih će se s vremenom razviti u specifične diferencirane stanice. Taj
je proces uglavnom ireverzibilan pa stanice ostaju u diferenciranoj fazi do svoje smrti ili
inaktivacije.
Procesi regulacije gena uključenih u razvoj i diferencijaciju već su neko vrijeme u žarištu
znanstvenih istraživanja koja su dovela do pronalaska ključnih gena odgovornih za
kontrolu diferencijacije pluripotentnih stanica u specijalizirane stanice tkiva. Ta su
istraživanja provedena na “klasičnim” modelima kralježnjaka, kukaca i oblića, no
još uvijek nije postignut mehanistički uvid u procese koji usmjeravaju diferencijaciju
stanice na nivou kompletnog staničnog sustava, djelomično i zbog kompleksnosti
eksperimentalnih modela. Organizam kralješnjaka posjeduje nekoliko stotina zasebnih,
visokospecijaliziranih tipova stanica, a svaki tip prolazi kroz kompleksnu
preobrazbu koja uključuje velik broj gena i složen regulacijski sklop. Obzirom na takvu
kompleksnost procesa unutar genoma kralježnjaka, postavljamo pitanje bi li bilo
moguće proučavati diferencijaciju stanica i procese genske regulacije na jednostavnijem
modelu koji posjeduje manju raznolikost tipova stanica, prvenstveno u kontekstu obrnutog odnosa
između broja staničnih tipova i njihove specijalizacije unutar organizma[3].
Kako bismo uistinu razjasnili samu osnovu procesa koji upravljaju višestaničnim razvojem
i diferencijacijom, smatramo da treba posegnuti dublje ka
osnovi višestaničnog života te istraživati mehanizme ukorijenjene u posljednjem poznatom
pretku životinja. S tom idejom, za istraživanje razvojnih procesa unutar genoma predlažemo
modelni organizam koji je smješten na samoj bazi višestaničnog drva života – spužvu
(Porifera).
Svrha našeg prijedloga jest sustavno istražiti osnovu razvojne linije Metazoa,
korištenjem metodologija –omike. Isključivo potpunim razumijevanjem procesa koji
usmjeravaju razvoj višestaničnosti, moći ćemo oblikovati neke temeljne spoznaje o
diferencijaciji i razvoju. Stoga namjeravamo a) sakupiti znatnu količinu informacija o
genomima minimalno triju razreda spužvi – kremenorožnjača, vapnenjača i staklača; b)
pomoću metoda transkriptomike istražiti procese diferencijacije spužvi te razotkriti funkciju
gena uključenih u taj proces, te c) zabilježiti moguće interakcije spužvi i njihovih simbionata
kroz analizu prokariotskih sekvenci dobivenih sekvenciranjem genoma spužvi metodama
sekvenciranja visoke protočnosti.
Naši su specifični ciljevi u domeni sistemske biologije te imaju snažan interdisciplinarni
karakter, budući da zahtijevaju komplementarne vještine u bazalnoj biologiji
životinja, suvremene pristupe metodama –omike, sekvenciranja nove generacije i
sastavljanja genoma, kao i korištenje metoda računalne biologije za povezivanje podataka i
izdvajanje spoznaja. Stoga smo sastavili čvrstu podršku suradnika koji su još otprije posvećeni
razrješenju evolucije i razvoja bazalnih Metazoa, a koji će doprinijeti sinergističkom učinku
ovog projekta te time osigurati njegov uspjeh.
Značaj predloženog projekta
Ovaj projekt obuhvaća visokoproduktivan sistemski biološki pristup ka razrješenju
bazalne evolucija životinja, njihova razvoja i diferencijacije. U najuspješnijem slučaju,
omogućit će nam pronalazak odgovora na mnoga temeljna pitanja o organizaciji višestaničnog
života u životinja te upoznavanje gena i puteva diferencijacije prvotnih životinja odgovornih za
usmjeravanje stanice na putu ka specijalizaciji, ili pak povratku u fazu pluripotencije. Pomoći
će nam objasniti funkciju gena, od kojih su mnogi poznati samo po svojoj povezanosti s
metaboličkim i osjetilnim procesima na višim razvojnim nivoima, dok je njihova primarna
funkcija u stanicama jednostavnijih sustava kao što su spužve još uvijek potpuno
nerazjašnjena. Čak i sama količina analiziranih i anotiranih genomskih podataka o bazalnim
životinjama sami po sebi daju prijeko potreban doprinos razrješenju nekih od dugopostojećih
rasprava o bazalnoj filogeniji Metazoa.
Ime | Prezime | Akademska titula | Institucija | Država |
Kristian | Vlahoviček (PI) | Dr. Sc. | University of Zagreb, Faculty of Science | Croatia |
Helena | Ćetković | Dr. Sc. | Ruđer Bošković Institute | Croatia |
Matija | Harcet | Dr. Sc. | Ruđer Bošković Institute | Croatia |
Andreja | Mikoč | Dr. Sc. | Ruđer Bošković Institute | Croatia |
Rosa | Karlić | Dr. Sc. | University of Zagreb, Faculty of Science | Croatia |
Helena | Bilandžija | Dr. Sc. | Ruđer Bošković Institute | Croatia |
Mirna | Imšek | Prof. biologije | Ruđer Bošković Institute | Croatia |
Dragutin | Perina | Dr. Sc. | Ruđer Bošković Institute | Croatia |
Ivan | Franulović | Dipl. inž. | University of Zagreb, Faculty of Science | Croatia |